BEZIMENOJ

• Like

• Favorite
• Tweet
• Facebook
• Embed
• MP3 Download
• Playlist
• Flag

BEZIMENOJ Lyrics & Chords

Ova pjesma je djelo autora Tomislava Zorića – “Nevjernog Tome”, inače člana sastava Olovni ples…,.
Posvećena je mojoj supruzi i jedinoj, vječnoj ljubavi Dei Žitko Forempoher, Galebu koji leti i koja je nedavno odletjela na neki drugi svijet….
No ne radi se o običnoj posveti…. već više o, recimo, kvantnoj fizici….
To je priča o jednoj bezimenoj staroj uri i počinje ovako :
Tomu sam upoznao jednog davnog, čudnog ljeta na mojem Visu i spojila nas je neka sjetna privrženost moru, glazbi i ljubavi….Ta veza je postala neraskidiva i Tomo više nije prestajao dolaziti na Vis.Kako i ja pišem poeziju a bavim se i muzikom pomalo , taj dragi čovjek i ja smo uglazbili nekoliko pjesama te počeli pripremati zajednički album „Samotne poeme Jonathana Livingstona Galeba“ i tako je malo po malo postao moj brat.
Ovoga ljeta Tomo je bio Dein i moj gost u njezinoj 150 godina staroj kući, kući njezinih nona i nonota i kako ta stara kuća ima svoju sobu za goste, Tomo je spavao u njoj. Deina nona skuplja satove, kupuje ih gotovo manično, a Dei i meni zvuk sata svojim tupim tika takanjem toliko ide na živce da uz njega ne možemo spavati. Tako smo satove sklanjali, donirali, vadili im baterije, uvijek tvrdeći da nam tamo, kamo mi idemo, vrijeme ne treba…. Jedna takva stara ura stajala je i u toj gostinjskoj sobi na noćnom ormariću. Imavši isti problem sa takvom vrstom metronomski dosadnog ritma, Tomo je iste večeri pokušao isključiti tu staru uru.U mraku mu nije uspijelo iz prve a u nedostatku boljega riješenja, ugurao ju je u svoju torbu sa odjećom kako ju ne bi čuo.
I tako je ura kvantnom „slučajnošću“ završila s Tomom u Dugom selu kada je odputovao.
I sada se dogadja Tomina, urina i Deina priča. Par dana prije Deinog tragičnog odlaska, Tomo se budi po noći i odjednom mu pada na pamet ta ura. Dobiva neodoljivu želju uglazbiti pjesmu o toj uri. U dva sata ujutro gotovo luđački uzima opremu za snimanje i snima zvuk te stare ure, te odmah kao iz topa uglazbljuje pjesmu „Bezimenoj“, u pjesmi se ta ura tiho čuje na početku nakon zvižduka vlaka a vrlo jasno na samom završetku pjesme…. Baš ta , stara Deina ura….
U današnjem svijetu u kojem su ljudi izgubili tisuću čula, teško je objasniti da su Dea i Tomo i Gustav i ura u tom trenutku bili i zauvijek ostali jedno. Teško je objasniti, jer ljudi če reći da nitko od njih i nitko od nas nije znao što će se dogoditi, no ura je znala a mi samo nismo bili svijesni ….
Cijela bit ove priče nalazi se u tekstu same pjesme, poslušajte ga dobro i više puta. I oni koji još nisu zaboravili osjećati – shvatiče !
Još jedna divna i važna stvar.A to je duh Tome Zorića. Prekjučer smo održali memorijalni koncert Dei u Legend pubu u Liču, Tomo mi nije niti spomenuo ovu priču a kamoli da bi odsvirao tu pjesmu. Sutradan, kada je sve završilo, kada su svi drugi otišli, pozvao me do svoga auta i rekao mi : „Imam nešto samo za tebe, kada sjednemo u auto budi potpuno, ali potpuno tih, opusti se i reci mi što čuješ. U autu je bila potpuna tišina, rekao sam : ne čujem ništa. Koncentriraj se, reče mi Tomo… Nakon par sekundi začuo sam negdje iz prtljažnika auta vrlo tiho, poput šapta : Tik – tak, tik – tak, tik – tak…
Tek tada mi je ispričao ovu priču koju ja sada Vama pričam. Zatim mi je pustio pjesmu…….
Još ja ničega nisam svjestan, znam da još ništa ne znam ali u jedno sam siguran – NIKADA U SVOJEMU ŽIVOTU NISAM TAKO NJEŽNO, TUŽNO, SRETNO, ČUDNO PLAKAO !
Jurica Žitko Forempoher

Comments  

Commenting is disabled for BEZIMENOJ by the author